Samopoštovanje i zadovoljavanje osobnih potreba nisu samo važni u privatnom životu – oni igraju važnu ulogu u poslovnom okruženju. Na radnom mjestu, gdje smo svakodnevno suočeni s pritiscima, rokovima i interpersonalnim izazovima, bitno je njegovati zdrav odnos prema sebi kako bismo održali profesionalnu učinkovitost i pozitivne odnose s kolegama, klijentima, podređenima i/ili nadređenima.
Što znači raditi na sebi u poslovnom kontekstu
Rad na sebi podrazumijeva razvijanje svijesti o vlastitim snagama, potrebama i potencijalima. Kroz taj proces postajemo svjesni kako naša osobnost, vrijednosti i uvjerenja utječu na naše ponašanje na radnom mjestu.
Kako je svaka osoba jedinstvena, s vlastitim talentima, vrijednostima i načinom na koji pristupa radu, prepoznavanjem tih elemenata možemo stvoriti uvjete u kojima, ne samo da uspijevamo mi, nego rastu i konstruktivni odnosi tima i utjecaj na produktivnost tvrtke ili organizacije. Prepoznavanje u čemu briljiramo, koja su naša područja za rast i kako možemo uskladiti svoja ponašanja s tim spoznajama, put su do poslovne uspješnosti – kroz osobni rast.
Rad na sebi znači i preuzeti odgovornost za vlastiti profesionalni razvoj i osobno zadovoljstvo. To podrazumijeva kontinuirano osvještavanje svojih snaga, potreba i ciljeva, kao i razumijevanje kako ti aspekti mogu pridonijeti uspjehu na radnom mjestu.
Prepoznavanjem elemenata jedinstvenosti svake osobe s njenim talentima, vrijednostima i načinom na koji pristupa radu možemo stvoriti uvjete u kojima ne samo da uspijevamo mi, nego rastu i konstruktivni odnosi tima i produktivnost same tvrtke.
Samopoštovanje u poslovnom kontekstu
Samopoštovanje je temeljno uvjerenje o vlastitoj vrijednosti. To znači da prihvaćamo sebe takvima kakvi jesmo, sa svim našim snagama i slabostima. Kada poštujemo sebe kao najboljeg prijatelja, prestajemo se kritizirati zbog pogrešaka. Umjesto toga ih gledamo kao prilike za rast.
Samopoštovanje u poslovnom kontekstu odnosi se na to koliko vrednujemo svoje sposobnosti, znanja i doprinos unutar tvrtke ili organizacije. Osobe s visokim samopoštovanjem izražavaju svoje misli i potrebe bez straha od osude, što stvara otvoreniju i poticajniju radnu atmosferu. Cijeneći sebe postajemo otvoreniji prema izazovima i spremniji preuzeti odgovornost za svoj rad.
Rad na vlastitom samopoštovanju omogućuje nam da postanemo aktivni sudionik u stvaranju pozitivnog radnog okruženja koje potiče suradnju i inovacije, sigurniji smo u svoje odluke i doprinos, svjesniji da utječemo na veću produktivnosti, bolje odnose, veće zadovoljstva na poslu i u konačnici na našu financijsku dobit.
Međutim, samopoštovanje nije nešto što dolazi automatski. To je proces koji zahtijeva svjesnu praksu i redovito njegovanje.
Jedna od bitnih stvari u održavanju zdravog samopoštovanja je razvijanje pozitivne slike o sebi. Umjesto da se fokusiramo na svoje nedostatke, trebamo identificirati i priznati svoje uspjehe i kvalitete, kao i prostor za napredak. Neki od načina na koje možemo razviti uvjerenja koja podržavaju naše samopoštovanje uključuju: samoprihvaćanje, svjesnost o unutarnjem dijalogu i zadovoljavanje osobnih potreba na poslu.
Svi ljudi imaju iste osnovne potrebe, prema Marshalla B. Rosenbergu, kreatoru Nenasilne komunikacije (komunikacijski model koji se koriste i medijatori). To su – sigurnost, uvažavanje, poštovanje, pripadnost, ali se razlikujemo po načinima na koji zadovoljavamo te potreba. On sugerira da budemo svjesni osobnih potreba i da ih komuniciramo na način koji ne osuđuje i umanjuje druge, već potiče suradnju.
Važnost svjesnosti osobnih potreba na radnom mjestu
Svaka osoba na radnom mjestu ima jedinstvene potrebe i kada su zadovoljene, omogućuju joj optimalno funkcioniranje. Prema principima koje je razvio M. Rosenberg , svi naši postupci vođeni su potrebama – bilo da se radi o potrebi za priznanjem, suradnjom, sigurnošću ili kreativnošću i zabavom.
Kada smo svjesni svojih potreba i kada ih jasno komuniciramo, stvaramo uvjete za uspješnu suradnju i skladne odnose na poslu. Isticao je da, umjesto da osuđujemo druge ili reagiramo impulzivno, trebamo promatrati situaciju bez osude, prepoznati svoje osjećaje i komunicirati o svojim potrebama. Njegov pristup uči da se pojedinac poveže sa svojim unutarnjim potrebama, da jasno komunicira svoje osjećaje i očekivanja, te u timskom okruženju stvara atmosferu uzajamnog poštovanja i razumijevanja. Takvom svjesnom komunikacijom i prebacivanjem fokusa sa osude na razumijevanje i zadovoljenje potreba svih prisutnih mogu se značajno smanjiti tenzije i konflikti.
U poslovnom kontekstu, to može izgledati ovako: Umjesto da kažete “Moj šef mi stalno daje previše zadataka“, možete reći: “Osjećam se preopterećeno jer mi je važno da imam dovoljno vremena za kvalitetno obavljanje svojih zadataka. Možemo li razgovarati o boljoj raspodjeli posla ?” Ovaj pristup smanjuje napetost i otvara prostor za suradnju.
Dakle, koraci za izražavanje po principima Nenasilne komunikacije bi bili: opažanje bez osude, izražavanje kako se osjećamo u vezi toga, prepoznavanje i izražavanje naših potreba, te postavljanje jasnih zahtjeva.
ZAKLJUČAK:
Svaka osoba najbolje funkcionira u radnom okruženju koje odgovara njezinim osobnim vrijednostima, potrebama i strukturi osobnosti. Važno je razumjeti da svi imamo različite strukture osobnosti i kapacitete za rad. Ako promatramo i razumijemo svaku osobu na taj način, ono šta neka osoba ima – njene snage ili nema – njene slabosti, možemo uvidjeti da upravo kao takva ima prednost za određene pozicije i zadatke.
Prepoznavanjem osobnih preferencija možemo sami bolje razumjeti koja radna okruženja i zadaci nam najviše odgovaraju. Na primjer, neki osobe cvjetaju u strukturiranim, timskim okruženjima gdje su jasne uloge i pravila igre. Drugima je potrebna veća fleksibilnost i sloboda u donošenju odluka kako bi ostvarili svoj puni potencijal.
Kada prepoznamo svoje jedinstvene potrebe i prilagodimo svoj način rada tome, naša motivacija i zadovoljstvo raste, što se pozitivno odražava na naš učinak i doprinos timu.
